Vrt

Agrafena kupaći kostim Ivana Kupala

Ljetni solsticij jedna je od prekretnica godine koju je jednostavno nemoguće ne primijetiti. Od davnih vremena gotovo svi narodi planete Zemlje krajem juna slavili su praznik vrhunac ljeta. Među Rusima ga zovu Ivan Kupala.

Međutim, važno je napomenuti da ovo slavlje nije jedinstveno za ruski narod. Ovaj praznik poznat je u cijelom svijetu. Na primjer, u Litvaniji je poznat kao Lado, u Ukrajini - kao Kupaylo ili Kupalo, u Poljskoj - Sobotki. U noći sa 23. na 24. juna svi stanovnici regije koja se protezala od Karpata do sjevera Rusije slavili su ovaj zaista mistični praznik. Iako je, istina, zbog zaostajanja Julijanskog kalendara od gregorijanskog i drugih poteškoća, festival ljetnog solsticija obilježen je samo dvije sedmice nakon tačnog datuma.

Naši preci imali su božanstvo koje je nosilo ime Kupalo i personificiralo ljetnu plodnost. U njegovu čast bila je to što su uveče palili vatre, skakali po njima i pjevali pjesme. Kasnije je takva ceremonijalna akcija prerasla u godišnju tradiciju, koja i danas zadržava mješavinu kršćanske i poganske tradicije. Poznato je da je nakon krštenja Rusa, božanstvo Kupalo dobilo ime Ivan.

Jedan od najvažnijih, najružnijih i najomraženijih praznika u godini je Agrafena Kupalnica, nakon čega se Ivan Kupala i nekoliko dana, predviđenih za proslavu Rođenja Pavla i Petra, pod utjecajem vremena spajaju u jedan veliki praznik. Ispunio je veliko značenje za ruske ljude. Zato uključuje veliki broj pravila, pjesama, znakova, vjerovanja, legendi proricanja, rečenica i ritualnih radnji.

Na Agafenu su se bazeni obično uvek parali i prali u kadama. Rusi su obično na ovaj praznik nabavljali metle godinu dana unaprijed. U noći Agate postojao je običaj: godine da bi donijeli maksimalan prinos, muškarci su slali svoje žene da meljeju raž, popularno nazvanog "vađenje raži". Takođe su se na ovaj dan sakupljale sve vrste ljekovitog bilja. i verovalo se da se u noći ovog praznika stabla počinju premeštati od mesta do mesta i razgovarati jedno sa drugim. Vjerovalo se da ove noći sve oko sebe ispunjava nekom nepoznatom magičnom snagom i sve počinje međusobno razgovarati.

Vjerovalo se i da sve vještice u noći Ivana Kupala također idu proslaviti svoj praznik, tokom kojeg pokušavaju ljudima donijeti što više nevolja. Navodno su vještice zadržale vodu koja je bila kuhana pepelom vatre za ovaj praznik. Isprskajući se ovom vodom, svaka vještica dobije snagu da je pusti da leti.

Najčešći je kupalski obred, tako da se svako ispari vodom. Nakon čega su svi mladi otišli na rijeku na kupanje. Vrlo često su mladići nakon takvog zajedničkog kupanja započeli ljubavni odnos.

Nemoguće je zamisliti noć na Ivanu Kupali bez vatri kroz koje su skakali i plesali oko njih. Vjerovalo se da će onaj ko poskoči više, biti najsrećniji. Poznato je i da su ljudi vjerovali da ako začete dijete te noći, tada će se roditi lijepo, sretno i zdravo.